U organizmu covjeka ima mnogo žlijezda s unutrašnjim pa i vanjskim lucenjem. a) Hipofiza (Hypophysis, Glandula pituitaria) b) Epifiza (Epyphysis, Corpus pineale) c) Štitnjaca (Glandula thyroidea) sa sporednim štitnjacama (Glandule parathyroideae) d) Timusna žlijezda (Thymus) e) Nadbubrežne žlijezde (Glandulae suprarenales) f) Spolne žlijezde i prostata g) Gušteraca (Pancreas), slezena (Lien) h) Ostale žlijezde s vanjskim lucenjem (mlijecne žlijezde, znojnice, lojnice, suzne žlijezde i dr.) a) Hipofiza (Hypophysis, Glandula pituitaria) To je žlijezda sa unutrašnjim lucenjem, koja upravlja radom velike vecine žlijezda u tijelu. Stvara hormon rasta (somatotropni hormon STH). Sjedi na tzv. turskom sedlu klinaste kosti. Prema funkciji razlikujemo dva ražnja: prednji i zadnji. Hipofiza je spojena jednom cjevcicom tzv. Infundibulom sa hipotalamusom u spojnom mozgu. Prednji režanj hipofize (Lobus anterior) ili adenohipofiza stvara osim STH, tireotropin, koji potice rad štitnjace, te gonadotropin, hormon koji potice rad spolnih žlijezda, te melanotropni hormon, koji stvara kožnu pigmentaciju. Osim toga, prednji režanj preko jedne vrste sekreta iz spojnog mozga, stvara hormon ACTH (adenokortikotropin) koji vrši utjecaj na nadbubrežne žlijezde da luce hormone. Stražnji režanj (Lobus posterior) ili neurohipofiza proizvodi dva neurohormona: vazopresin i oksitocin. Prvi povisuje krvni tlak, a drugi upravlja izazivanjem trudova u maternici. Hipofiza je po velicini, u odnosu na mozak, vrlo mala. Teška je svega 0,5 do 1 gram, pa zato prilikom pregleda upotrebljavamo samo mentalnu metodu i to koncentracijom na prednji pa na stražnji režanj, jer se obicno radi o zastoju u radu jednog ili drugog režnja. Rezultat treba saopciti onome, koji je došao na pregled, da bi mogao to lijecniku saopciti, kako bi se ovaj mogao prilikom detaljnog pregleda narocito koncentrirati na taj dio hipofize. (Naravno ako bude htio.) Iz mojih pregleda do sada mogu reci da oboljenje hipofize nisu rijetka.
b) Epifiza (Epyphysis, Corpus pineale) Slicna je šišarki. Odatle naziv pineale. Duga je oko 1 cm. Nalazi se ispod velikog mozga. Funkcija joj je još nejasna. Misli se da proizvodi melatonin, koji u zajednici sa hipofizom regulira boju kože. Iz mog prakticnog rada do sada cini se da je oboljenje rijetko. Ovdje se vrši pregled cijele epifize. c) Štitnjaca (Glandula thyroidea) sa sporednim štitnjacama (Glandulae parathyroideae).
Nalazi se priljubljena uz grkljan i dušnik. Na njoj možemo razlikovati desni režanj (Lobus dexter), lijevi režanj (Lobus sinister) povezani sa istmusom (Isthmus glandulae thyroideae). U sredini na gornjoj strani opaža se uski, uspravni dio tzv. piramidalni režanj (Lobus pyramidalis). Žlijezda ima s vanjske i unutarnje strane ovojnice od vezivnog tkiva. Težina normalne štitnjace je od 30 do 60 grama. Obicno je u žena nešto veca. Krvlju je snabdijevaju dvije arterije (Arteria thyroidea superior i A. th. inferior) a krv odvode dvije istoimene vene. King je dao pretpostavku da je štitnjaca žlijezda s unutrašnjim lucenjem. Prilikom mnogih pregleda koje sam izvršio, primjecuje se da se oboljenja štitnjace javljaju mnogo cešce kod žena, nego kod muškaraca. Kod oboljenja štitnjace može se raditi o oboljenju nekog od režnjeva ili svih režnjeva. Štitnjaca proizvodi hormon tiroksin, koji sadrži jod. Oaj hormon utjece na izmjenu tvari u organizmu i regulira rast. Hipertireoza je pojacan rad štitnjace, kada se stvara previše tiroksina, obicno uslijed nepravilnog rada hipofize. Dolazi do oticanja štitnjace i njenog povecanja (Basedowljeva bolest). Manjak tiroksina je hipotireoza. Utice na umanjen rast i okoštavanje kostiju (patuljast rast). Hipotireoza djeluje i na duševni razvoj (kretenizam). . Kod pregleda štitnjace treba pregledati jedan po jedan sva tri režnja i isthmus i ustanoviti gdje nije nešto u redu. Može se postaviti i pitanje, da li se radi o hiper ili hipofunkciji štitnjace, što ce pak lijecnik najbolje utvrditi. Kad smo izvršili pregled svih dijelova štitnjace, prelazimo na pregled sporednih štitnjaca (Glandulae parathyroideae). To su na štitnjaci postavljene cetiri male žlijezde, koje su simetricno rasporedene. Dvije su na obodu štitnjace lijevo, a dvije desno. Tako imamo dvije lijeve sporedne štitnjace, jedna gore, jedna dolje, a tako isto na desnoj strani. Ravnaju sa ucešcem fosfora i kalcija u krvotoku. Kad ne postoji ravnoteža u tijelu, stvaraju tzv. parathormon koji utice na promjenu broja iona, a time i na njihov odnos u tijelu. Izlucuju i hormon kalcitonin . Sporedne štitnjace izgledaju kao zrna graška. Kod nedostatka kalcija u organizmu nastaje grcenje mišica u listovima (tetanija). Kod radiestezijskog pregleda treba ustanoviti da li su sve cetiri sporedne štitnjace dobro, ili koja od njih nije u redu. d) Timusna žlijezda (Thymus)
Iako ima znakova da timusna žlijezda stoji u vezi s endokrinim žlijezdama, još nije sve ispitano, pa se još vodi polemika, da li je treba ubrojiti u žlijezde s unutrašnjim izlucivanjem. Mi cemo ipak nju pregledati nastavno na štitnjacu, kao endokrinu žlijezdu. Sastoji se iz dva nejednako velika režnja, a smještena je iza grudne kosti. Razlikujemo koru u kojoj je smješten veliki broj limfocita i moždinu, koja sadrži tzv. Hassallsova tjelešca, koja su gradena od epitelnih stanica, kojih ima više milijuna. Timusna žlijezda je dugo sakrivala tajnu cemu služi. Sada se zna da igra jednu od glavnih uloga u odbrani organizma protiv infekcija. Kod pregleda timusne žlijezde treba samo ograniciti dio, koji nije u redu i navesti da li je to u desnom ili lijevom režnju. e) Nadbubrežne žlijezde (Glandulae suprarenales) Na svakom bubregu, na njegovoj gornjoj vanjskoj površini nalazi se po jedna nadbubrežna žlijezda. U funkcioniranju organizma igraju veliku ulogu. Svaka je teška 10 do 15 grama. Kao i timusna žlijezda, tako se i one sastoje od kore i moždine. Potpuni zastoj u radu ovih žlijezda dovodi do smrti. Hormon hipofize ACTH ravna radom kore nadbubrežnih žlijezda. To se stalno obavlja, ali se kod iznenadnih stresnih situacija ili uzbudenja povecava lucenje hormona. Ako kora nadbubrežne žlijezde zataji u oko 90% njene funkcije, javlja se Addisonova bolest. Pri oboljenju organizma pobuduje se preko kore nadbubrežnih žlijezda hipofiza na povecano lucenje ACTH, povecava se produkcija hormona u koži i moždini i oni koce upalne procese (nekad ih cak i povecavaju). Kod pregleda nadbubrežnih žlijezda, moramo se koncentrirati prvo na desnu, a zatim na lijevu. S obzirom na moje iskustvo pri pregledima, oboljenje jedne od nadbubrežnih žlijezda je cesto, i cesto stoji u vezi s reumatskim oboljenjima kicme. Treba se svakako obratiti lijecnicima radi tocne dijagnoze i lijecenja, ali je dobro upozoriti lijecnika da obrati posebnu pažnju na onu, koja je radiestezijskim pregledom pokazala anomalije. f) Spolne žlijezde. Spolne žlijezde proizvode muške i ženske hormone, a takoder izbacuju jajcane ili sjemenske stanice za razmnožavanje. Stvaranjem spolnih hormona upravlja hipofiza, poticuci njihov rad. Glavni muški hormon je testosteron. Ravna promjenama u pubertetu, stvaranjem spermija, kao i sa radom manje važnih spolnih žlijezda. Muški spolni hormoni su u vrlo maloj mjeri zastupljeni i u ženskom organizmu. Ženski glavni hormoni su estrogen i gestagen. Prvi se stvara u folikulama jajnika, nadbubrežnim žlijezdama i placenti. Regulira menstrualne cikluse. Gestageni su hormoni od kojih je najvažniji progesteron i relaksin, koji upravlja trudnocom.
Ženske spolne žlijezde su jajnici (ovariji). Radom jajnika ravna centralni živcani sustav i hipofiza. Moramo ovdje spomenuti da u ženskom genitalnom traktu nisu samo jajnici žlijezde. Žlijezde su smještene i u maternici i drugdje. Muške spolne žlijezde su testisi. Sacinjava ih mnogo režnjica resica od vezivnog tkiva i veliki broj kanalica. Tu se stvaraju spermiji. Na podrucja žlijezda genitalnih organa napada citav niz bolesti, kao i na same genitalne organe. Kako nije na nama da odredujemo o kojoj se bolesti radi, nego u kome dijelu nešto nije u redu, izvršit cemo kao i do sada pregled jajnika, prvo desnog pa lijevog i ustanoviti da li su u redu i ako nisu onda sa koje strane. Jedno od važnih podrucja žlijezdanog tkiva su mlijecne žlijezde žena u dojkama. U svakoj dojki, izgradenoj od vezivnog i masnog tkiva postoji 15 do 20 žlijezda, od kojih svaka ima kanalic spojen sa bradavicom, kroz koji nakon poroda prolazi mlijeko. . S obzirom na cesta oboljenja dojki kod žena, potrebno je vrlo pažljivo izvršiti pregled desne pa lijeve dojke. Prije izvršeni pregled limfnih potpazušnih žlijezda kao i prsnih limfnih žlijezda cesto upucuje na oboljenje dojki. Bez obzira, da li se radi o obicnom ili kanceroznom oboljenju, potrebno je biti vrlo oprezan kod davanja rezultata pretraga, da se ne izazove panika kod bolesnica. Treba im savjetovati da izvrše detaljan pregled u odgovarajucoj ustanovi. Osim ovih žlijezda postoji u organizmu i mnogo drugih žlijezda (znojnice, lojnice, suzne žlijezde i dr.), pa cemo se na njih obratiti sa pregledom samo onda, ako to netko izricito traži.
g) Gušteraca (Pancreas) i slezena (Lien) Gušteraca je takoder žlijezda. S obzirom da smo se detaljno upoznali sa njom u poglavlju 3 (Probavni organi), to cemo se ovdje malo zadržati na slezeni. Slezena leži na lijevoj strani trbušne šupljine vrlo blizu gušterace, lijevog bubrega, želuca i debelog crijeva. Gradena je od spužvastog i vezivnog tkiva, a vezana je uz krvotok. To je organ pun krvi, koju regulira bogata mreža arterija i vena. To je zapravo najveca cisterna krvi u organizmu. Ona razgraduje istrošena krvna zrnca a izgraduje i u krvotok pušta nova. Ako pri saobracajnoj ili nekoj drugoj nesreci dode do pucanja slezene, ona se može i odstraniti. Slezena može i oteknuti ukoliko obole jetra, pluca ili neki drugi organi. Može nastati i tumor.
Pregled slezene se vrši slicno kao želuca ili jetre. Lagano prelazimo preko nje vodoravno i prema dolje, pa ako visak pokaže neke anomalije, treba ih na samoj slezeni ograniciti, da se vidi koliki je dio zahvacen. Oboljenja slezene nisu cesta, kao na pr. kod želuca ili gušterace.
b) Epifiza (Epyphysis, Corpus pineale) Slicna je šišarki. Odatle naziv pineale. Duga je oko 1 cm. Nalazi se ispod velikog mozga. Funkcija joj je još nejasna. Misli se da proizvodi melatonin, koji u zajednici sa hipofizom regulira boju kože. Iz mog prakticnog rada do sada cini se da je oboljenje rijetko. Ovdje se vrši pregled cijele epifize. c) Štitnjaca (Glandula thyroidea) sa sporednim štitnjacama (Glandulae parathyroideae).
Nalazi se priljubljena uz grkljan i dušnik. Na njoj možemo razlikovati desni režanj (Lobus dexter), lijevi režanj (Lobus sinister) povezani sa istmusom (Isthmus glandulae thyroideae). U sredini na gornjoj strani opaža se uski, uspravni dio tzv. piramidalni režanj (Lobus pyramidalis). Žlijezda ima s vanjske i unutarnje strane ovojnice od vezivnog tkiva. Težina normalne štitnjace je od 30 do 60 grama. Obicno je u žena nešto veca. Krvlju je snabdijevaju dvije arterije (Arteria thyroidea superior i A. th. inferior) a krv odvode dvije istoimene vene. King je dao pretpostavku da je štitnjaca žlijezda s unutrašnjim lucenjem. Prilikom mnogih pregleda koje sam izvršio, primjecuje se da se oboljenja štitnjace javljaju mnogo cešce kod žena, nego kod muškaraca. Kod oboljenja štitnjace može se raditi o oboljenju nekog od režnjeva ili svih režnjeva. Štitnjaca proizvodi hormon tiroksin, koji sadrži jod. Oaj hormon utjece na izmjenu tvari u organizmu i regulira rast. Hipertireoza je pojacan rad štitnjace, kada se stvara previše tiroksina, obicno uslijed nepravilnog rada hipofize. Dolazi do oticanja štitnjace i njenog povecanja (Basedowljeva bolest). Manjak tiroksina je hipotireoza. Utice na umanjen rast i okoštavanje kostiju (patuljast rast). Hipotireoza djeluje i na duševni razvoj (kretenizam). . Kod pregleda štitnjace treba pregledati jedan po jedan sva tri režnja i isthmus i ustanoviti gdje nije nešto u redu. Može se postaviti i pitanje, da li se radi o hiper ili hipofunkciji štitnjace, što ce pak lijecnik najbolje utvrditi. Kad smo izvršili pregled svih dijelova štitnjace, prelazimo na pregled sporednih štitnjaca (Glandulae parathyroideae). To su na štitnjaci postavljene cetiri male žlijezde, koje su simetricno rasporedene. Dvije su na obodu štitnjace lijevo, a dvije desno. Tako imamo dvije lijeve sporedne štitnjace, jedna gore, jedna dolje, a tako isto na desnoj strani. Ravnaju sa ucešcem fosfora i kalcija u krvotoku. Kad ne postoji ravnoteža u tijelu, stvaraju tzv. parathormon koji utice na promjenu broja iona, a time i na njihov odnos u tijelu. Izlucuju i hormon kalcitonin . Sporedne štitnjace izgledaju kao zrna graška. Kod nedostatka kalcija u organizmu nastaje grcenje mišica u listovima (tetanija). Kod radiestezijskog pregleda treba ustanoviti da li su sve cetiri sporedne štitnjace dobro, ili koja od njih nije u redu. d) Timusna žlijezda (Thymus)
Iako ima znakova da timusna žlijezda stoji u vezi s endokrinim žlijezdama, još nije sve ispitano, pa se još vodi polemika, da li je treba ubrojiti u žlijezde s unutrašnjim izlucivanjem. Mi cemo ipak nju pregledati nastavno na štitnjacu, kao endokrinu žlijezdu. Sastoji se iz dva nejednako velika režnja, a smještena je iza grudne kosti. Razlikujemo koru u kojoj je smješten veliki broj limfocita i moždinu, koja sadrži tzv. Hassallsova tjelešca, koja su gradena od epitelnih stanica, kojih ima više milijuna. Timusna žlijezda je dugo sakrivala tajnu cemu služi. Sada se zna da igra jednu od glavnih uloga u odbrani organizma protiv infekcija. Kod pregleda timusne žlijezde treba samo ograniciti dio, koji nije u redu i navesti da li je to u desnom ili lijevom režnju. e) Nadbubrežne žlijezde (Glandulae suprarenales) Na svakom bubregu, na njegovoj gornjoj vanjskoj površini nalazi se po jedna nadbubrežna žlijezda. U funkcioniranju organizma igraju veliku ulogu. Svaka je teška 10 do 15 grama. Kao i timusna žlijezda, tako se i one sastoje od kore i moždine. Potpuni zastoj u radu ovih žlijezda dovodi do smrti. Hormon hipofize ACTH ravna radom kore nadbubrežnih žlijezda. To se stalno obavlja, ali se kod iznenadnih stresnih situacija ili uzbudenja povecava lucenje hormona. Ako kora nadbubrežne žlijezde zataji u oko 90% njene funkcije, javlja se Addisonova bolest. Pri oboljenju organizma pobuduje se preko kore nadbubrežnih žlijezda hipofiza na povecano lucenje ACTH, povecava se produkcija hormona u koži i moždini i oni koce upalne procese (nekad ih cak i povecavaju). Kod pregleda nadbubrežnih žlijezda, moramo se koncentrirati prvo na desnu, a zatim na lijevu. S obzirom na moje iskustvo pri pregledima, oboljenje jedne od nadbubrežnih žlijezda je cesto, i cesto stoji u vezi s reumatskim oboljenjima kicme. Treba se svakako obratiti lijecnicima radi tocne dijagnoze i lijecenja, ali je dobro upozoriti lijecnika da obrati posebnu pažnju na onu, koja je radiestezijskim pregledom pokazala anomalije. f) Spolne žlijezde. Spolne žlijezde proizvode muške i ženske hormone, a takoder izbacuju jajcane ili sjemenske stanice za razmnožavanje. Stvaranjem spolnih hormona upravlja hipofiza, poticuci njihov rad. Glavni muški hormon je testosteron. Ravna promjenama u pubertetu, stvaranjem spermija, kao i sa radom manje važnih spolnih žlijezda. Muški spolni hormoni su u vrlo maloj mjeri zastupljeni i u ženskom organizmu. Ženski glavni hormoni su estrogen i gestagen. Prvi se stvara u folikulama jajnika, nadbubrežnim žlijezdama i placenti. Regulira menstrualne cikluse. Gestageni su hormoni od kojih je najvažniji progesteron i relaksin, koji upravlja trudnocom.
Ženske spolne žlijezde su jajnici (ovariji). Radom jajnika ravna centralni živcani sustav i hipofiza. Moramo ovdje spomenuti da u ženskom genitalnom traktu nisu samo jajnici žlijezde. Žlijezde su smještene i u maternici i drugdje. Muške spolne žlijezde su testisi. Sacinjava ih mnogo režnjica resica od vezivnog tkiva i veliki broj kanalica. Tu se stvaraju spermiji. Na podrucja žlijezda genitalnih organa napada citav niz bolesti, kao i na same genitalne organe. Kako nije na nama da odredujemo o kojoj se bolesti radi, nego u kome dijelu nešto nije u redu, izvršit cemo kao i do sada pregled jajnika, prvo desnog pa lijevog i ustanoviti da li su u redu i ako nisu onda sa koje strane. Jedno od važnih podrucja žlijezdanog tkiva su mlijecne žlijezde žena u dojkama. U svakoj dojki, izgradenoj od vezivnog i masnog tkiva postoji 15 do 20 žlijezda, od kojih svaka ima kanalic spojen sa bradavicom, kroz koji nakon poroda prolazi mlijeko. . S obzirom na cesta oboljenja dojki kod žena, potrebno je vrlo pažljivo izvršiti pregled desne pa lijeve dojke. Prije izvršeni pregled limfnih potpazušnih žlijezda kao i prsnih limfnih žlijezda cesto upucuje na oboljenje dojki. Bez obzira, da li se radi o obicnom ili kanceroznom oboljenju, potrebno je biti vrlo oprezan kod davanja rezultata pretraga, da se ne izazove panika kod bolesnica. Treba im savjetovati da izvrše detaljan pregled u odgovarajucoj ustanovi. Osim ovih žlijezda postoji u organizmu i mnogo drugih žlijezda (znojnice, lojnice, suzne žlijezde i dr.), pa cemo se na njih obratiti sa pregledom samo onda, ako to netko izricito traži.
g) Gušteraca (Pancreas) i slezena (Lien) Gušteraca je takoder žlijezda. S obzirom da smo se detaljno upoznali sa njom u poglavlju 3 (Probavni organi), to cemo se ovdje malo zadržati na slezeni. Slezena leži na lijevoj strani trbušne šupljine vrlo blizu gušterace, lijevog bubrega, želuca i debelog crijeva. Gradena je od spužvastog i vezivnog tkiva, a vezana je uz krvotok. To je organ pun krvi, koju regulira bogata mreža arterija i vena. To je zapravo najveca cisterna krvi u organizmu. Ona razgraduje istrošena krvna zrnca a izgraduje i u krvotok pušta nova. Ako pri saobracajnoj ili nekoj drugoj nesreci dode do pucanja slezene, ona se može i odstraniti. Slezena može i oteknuti ukoliko obole jetra, pluca ili neki drugi organi. Može nastati i tumor.
Pregled slezene se vrši slicno kao želuca ili jetre. Lagano prelazimo preko nje vodoravno i prema dolje, pa ako visak pokaže neke anomalije, treba ih na samoj slezeni ograniciti, da se vidi koliki je dio zahvacen. Oboljenja slezene nisu cesta, kao na pr. kod želuca ili gušterace.
Poglavlje je iz knjige "Radiestezija II" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.
Нема коментара:
Постави коментар