Ovdje spadaju: a) Bubrezi (Renes) b) Mokracovodi (Urethrae) c) Mokracni mjehur (Vesica urinaria) d) Jajovodi (Tubae) sa jajnicima e) Maternica (Uterus) f) Rodnica (Vagina)
a) Bubrezi (Renes) Desni bubreg (Ren dexter) je smješten oko 3 cm niže nego lijevi (Ren sinister). U svaki bubreg ulaze vene i arterije te vegetativne niti i ureter. Bubrezi su omotani vezivnim tkivom i masnim tkivom. Bubreg sam izgraduje meso bubrega - moždinsko tkivo (Cortex renis) sa 10 do 12 bubrežnih piramida (Pyramides renales) i bubrežne cašice (Pelvis renales). Temeljni dio bubrega su nefroni, koje sacinjava bubrežno tjelešce (Corpuscula renalis) i mokracne cjevcice (Tubules renales) kojim odlazi mokraca. Tih nefrona ima oko jedan milijun. Mokracne cjevcice su jako izvijugane, spajaju se u sabirne kanalice (Ductus papilares) i dolaze kroz cašicu bubrega u bubrežnu zdjelicu i onda u ureter. Koliko je bubreg komplicirane grade može se prosuditi po tome, što samo u jednom bubregu ima oko deset kilometara mokracnih cjevcica. Oboljenja bubrega su vrlo cesta. To su razne upale, akutne i kronicne, otrovanje mokracom (uremija), degenerativne promjene na bubrezima (skvrcenje bubrega, nefroza, spušten bubreg), oboljenja bubrega u trudnoci, bubrežni kamenci ili pijesak, tuberkuloza itd. Dakle, vidi se, da su oboljenja bubrega raznovrsna. Kako naš zadatak nije dijagnosticirati o kojoj se bolesti radi, nego samo utvrditi koji bubreg i koji dio bubrega nije u redu, mi to radimo ponovno tako, da pažnju koncentriramo prvo na desni, a zatim na lijevi bubreg. Ako nam visak stoji preko cijelog bubrega, tj. i preko zdjelice i preko mesa bubrega, moramo biti oprezni, jer se cešce puta radi o urodeno spuštenom bubregu ili operacijom odstranjenom bubregu. Treba, znaci, prilikom pregleda upitati doticnoga, da li mu je bubreg spušten ili možda izvaden. Ako nije ni jedno ni drugo, onda ga moramo upozoriti da što prije ode na pregled i ustanovi o cemu se to radi, jer to može biti znak ozbiljnog oboljenja. Obicno pri oboljenju bubrega vidjet cemo, da ne radi samo bubrežna zdjelica. Tada je to obicno skopcano s nekim bakterijskim upalama, stvaranjem bubrežnog kamena ili pijeska, što se mora tocnije ustanoviti kod lijecnika. Ako se radi o bubrežnom kamenu, može se radiestezijskim pregledom ustanoviti, da li je on u zdjelici ili na ulazu u ureter. To možemo pokušati narocito kod onih bolesnika koji se tuže na vrlo jake bolove u predjelu bubrega, jer bubrežni kamen ima površinu punu oštrih vrhova, koji oštecuju zdjelicu ili ureter, te izazivaju jake bolove.
a) Bubrezi (Renes) Desni bubreg (Ren dexter) je smješten oko 3 cm niže nego lijevi (Ren sinister). U svaki bubreg ulaze vene i arterije te vegetativne niti i ureter. Bubrezi su omotani vezivnim tkivom i masnim tkivom. Bubreg sam izgraduje meso bubrega - moždinsko tkivo (Cortex renis) sa 10 do 12 bubrežnih piramida (Pyramides renales) i bubrežne cašice (Pelvis renales). Temeljni dio bubrega su nefroni, koje sacinjava bubrežno tjelešce (Corpuscula renalis) i mokracne cjevcice (Tubules renales) kojim odlazi mokraca. Tih nefrona ima oko jedan milijun. Mokracne cjevcice su jako izvijugane, spajaju se u sabirne kanalice (Ductus papilares) i dolaze kroz cašicu bubrega u bubrežnu zdjelicu i onda u ureter. Koliko je bubreg komplicirane grade može se prosuditi po tome, što samo u jednom bubregu ima oko deset kilometara mokracnih cjevcica. Oboljenja bubrega su vrlo cesta. To su razne upale, akutne i kronicne, otrovanje mokracom (uremija), degenerativne promjene na bubrezima (skvrcenje bubrega, nefroza, spušten bubreg), oboljenja bubrega u trudnoci, bubrežni kamenci ili pijesak, tuberkuloza itd. Dakle, vidi se, da su oboljenja bubrega raznovrsna. Kako naš zadatak nije dijagnosticirati o kojoj se bolesti radi, nego samo utvrditi koji bubreg i koji dio bubrega nije u redu, mi to radimo ponovno tako, da pažnju koncentriramo prvo na desni, a zatim na lijevi bubreg. Ako nam visak stoji preko cijelog bubrega, tj. i preko zdjelice i preko mesa bubrega, moramo biti oprezni, jer se cešce puta radi o urodeno spuštenom bubregu ili operacijom odstranjenom bubregu. Treba, znaci, prilikom pregleda upitati doticnoga, da li mu je bubreg spušten ili možda izvaden. Ako nije ni jedno ni drugo, onda ga moramo upozoriti da što prije ode na pregled i ustanovi o cemu se to radi, jer to može biti znak ozbiljnog oboljenja. Obicno pri oboljenju bubrega vidjet cemo, da ne radi samo bubrežna zdjelica. Tada je to obicno skopcano s nekim bakterijskim upalama, stvaranjem bubrežnog kamena ili pijeska, što se mora tocnije ustanoviti kod lijecnika. Ako se radi o bubrežnom kamenu, može se radiestezijskim pregledom ustanoviti, da li je on u zdjelici ili na ulazu u ureter. To možemo pokušati narocito kod onih bolesnika koji se tuže na vrlo jake bolove u predjelu bubrega, jer bubrežni kamen ima površinu punu oštrih vrhova, koji oštecuju zdjelicu ili ureter, te izazivaju jake bolove.
b) Mokracovodi (Urethrae) Mokracovodi su cjevcice, koje vode mokracu iz bubrega do mjehura (Vesica urinaria) i od njega prema van. Upala ovih mokracnih puteva je vrlo cesta. Obicno, ako smo ustanovili da zdjelica nekog bubrega nije u redu, naci cemo da i njemu odgovarajuci ureter nije u redu, pa cesto ni mokracni mjehur. Obicno pri pregledu uretera, izvrši se i pregled mokracnog mjehura i uretera do vani.
Pregled se vrši takoder koncentracijom na ureter, prvo desni pa lijevi, a možemo se poslužiti i anatomskim atlasom.
c) Mokracni mjehur (Vesica urinaria) Mokracni mjehur je rezervoar u kome se sakuplja mokraca, a cijim pražnjenjem upravlja centralni živcani sustav. Upale mokracnog mjehura su ceste, cešce kod žena nego kod muškaraca. Upale obicno izazivaju bakterije. Upale mokracnog mjehura, ako se na vrijeme ne lijece, mogu izazvati proširenje upale na bubrežni ureter i bubrežnu zdjelicu, a upala može zahvatiti i cijeli bubreg, što je onda teško i dugotrajno oboljenje. U mokracnom mjehuru mogu se javiti dobrocudne izrasline, kao što su polipi, koji nerijetko prelaze u zlocudan tumor. Pregled mjehura dat ce nam samo kao rezultat da li je dobar ili je obolio. Ako se radi o polipu ili tumoru, koji je prije dijagnosticiran po lijecniku, možemo odrediti njegovo mjesto, te da li još postoji ili ga nema.
d) Jajovodi (Tubae) Jajovodi pripadaju genitalnom traktu ženskih organa. Prije smo vec govorili o pregledu jajnika (Ovarii) u poglavlju o spolnim žlijezdama. Oni svakako pripadaju i ovdje, pa se zapravo u praksi i pregledaju zajedno s pregledom genitalnog trakta. Kod pregleda jajovoda potrebno je ustanoviti samo da li je desni i lijevi jajovod zdrav ili nije. e) Maternica (Uterus) Kao i kod drugih pregleda, pregled maternice se obavlja kao i kod drugih organa, ali ovdje moramo biti malo oprezni jer nam kod koncentracije na maternicu mogu nastati dva slucaja. Prvi - da je maternica oboljela, a drugi da je dobro, ali da je savijena, zakrenuta, što je cešca posljedica nakon poroda. Na zaokrenutu maternicu se obicno može posumnjati, ako su jajnici i jajovodi dobri, i ako žena nema neke poteškoce u zadnje vrijeme. Bez obzira da li se radi o prvom ili drugom slucaju, potrebno je savjetovati ginekološki pregled. Kod pregleda maternice treba narocitu pažnju obratiti na grlic maternice, jer se tu cesto javljaju oboljenja, zatim na unutarnji pa vanjski dio (ciste i dr.).
f) Rodnica (Vagina) Nastavno na pregled maternice, vrši se koncentracijom mentalno ili preko anatomskog atlasa pregled ovog dijela tijela. Ako ne dobijemo normalne radijacije, onda se vjerojatno radi o nekom upalnom procesu, izazvanom bilo promjenom flore vaginalnog sekreta ili o upalnom procesu radi nekih drugih razloga. Nije potrebno naglasiti da treba savjetovati odlazak na ginekološki pregled.
Нема коментара:
Постави коментар