Poglavlje je iz knjige "Radistezija I" koja je delo hrvatskog radiesteziste Smail Dubravića.
Svi radiestezîjski radovi o kojima ćemo govoriti u ovoj knjizi bazirani su na radijacijama, tj. zračenju, koje se dešava svugdje u prirodi. Sva živa bića, ljudi i životinje, svo raslinstvo, drveće i biljke, kao i svi prirodni na izgled mrtvi materijalni dijelovi Zemlje kao planete, stijene, rude i minerali, daju svoje radijacije. Znamo da su i misli, osjećaji kao i osjeti čulima kod ljudi i životinja također vrsta radijacija. Radijacije nam dolaze i iz zemlje i iz atmosfere u raznim oblicima. Možemo stoga reći, da sve u prirodi zrači i da je na izgled samo neživo, jer se svugdje, odigravaju procesi kretanja, jer se unutar svakog atoma bilo kakvog čvrstog, plinovitog ili tečnog stanja odigravaju kretanja elektrona oko jezgre, odigravaju se procesi polarizacije, što jasno ukazuje na to, da apsolutno neživog u prirodi nema. Postavka da sve zrači je i osnova radiestezijskih radova i radiestezijskih ispitivanja. Ispitivanja su vršena već od davnina, i teorije o tim zbivanjima, i razlozima tih zbivanja protegnule su se sve i do današnjih dana. Spomenuli smo radove. Kirchnera /1631/, koji je proučavao zašto se kreću rašlje u rukama posebno osjetljivih ljudi. Vidimo i nastojanja da se pronikne u tajne kretanja viska i njegovo proučavanje od strane Chevreula u Francuskoj akademiji nauka. Imamo zatim objašnjenja radiestezijskih pojava od prof. dr Heimmea pomoću električnih titrajnih krugova (Nouvelle méthode de radiesthésie). Abbè Mermet pokušava također u svojoj knjizi Kako ja radim (Comment j'opère) dati osnovna objašnjenja u vezi radiestezijskih fenomena, nastojeći da sve to što više približi nauci. U novije vrijeme, kad se naglo razvija nuklearna fizika, ima pokušaja objašnjavanja radiestezijskog zračenja pomoću slobodnih elektrona. Kako vidimo postoji više teorija, od kojih zapravo ni jena nije još potpuno dokazana, jer do sada ne postoje takvi aparati, koji su mogli dati odgovor na to, koja je teorija prava ili bar najbliža. Mi ćemo se, u nastavku izlaganja, osvrnuti na teoriju Abbe Mermeta, ne zato što je ona sva pitanja riješila, nego stoga jer je ta teorija prikladna, makar i ne bila u svim točkama dobra i točna, za objašnjenje fenomena s kojima se susrećemo pri našim radiestezijskim radovima. Opat Mermet (1866-1937) bavio se radiestezijom četrdeset godina, radeći na vrlo različitim radiestezijskim radovima sa zadivljujućim uspjehom ali i proučavajući zašto se to događa. Kao prvo, otkrio je da svi radiestezijski radovi imaju osnovu u zračenju i da ta zračenja dolaze od predmeta i stvari, koje je ispitivao. Ustanovio je da preko desne noge i tijela radiesteziste, kroz ruke dolaze radijacije do rašalja ili viska i da ih pokreću. Svako zračenje stvara oko sebe polje djelovanja, isto kao što oko sebe neki vodič stvara električno polje. Radiestezijsko polje djelovanja naša normalna čula ne registriraju. Ovo radiestezijsko polje širi se u svim pravcima oko predmeta, koji ga stvara, a u njemu nailazimo na zrake, plohe i spirale. Oko takvog jednog predmeta kojeg ispitujemo stvaraju se slijedeći elementi: 1.. Magnetske plohe i silnice. 2. Temeljna (osnovna) zraka. 3. Mentalna zraka. 4. Sunčeva zraka, ili zraka od umjetnog izvora svjetla. 5. Tvarna zraka (ovisna o građi materijala). 6. Vertikalni stup. 7. Radiestezijski odrazi. 8. Brojevi i okretaji. 15 9. Spirale. 10. Figure koje izvodi visak. 11. Promjene težine viska. 12. Fading. Ad 1) Magnetske plohe i silnice javljaju se kao linije paralelne jednom vodotoku i to s jedne i s druge strane toka po sedam, znači ukupno 15 linija. Ove paralelne linije su zapravo presjeci cilindričnih tijela položenih okolo vodotoka. Ako voda izbija vertikalno iz dubine, onda oko nje nalazimo 7 koncentričnih krugova. Četvrta i sedma linija su važne kod traženja tokova podzemnih voda. Sl. 7 Ad 2) Temeljna (osnovna) zraka. Svako tijelo u stavu mirovanja emitira u točno određenom pravcu u odnosu na pravac sjevera, zraku pod uvijek istim kutem, a koja pokazuje i konstantan nagib prema horizontalnoj ravnini. Ova se zraka naziva temeljnom zrakom. Ona je kratka. Dužina joj ovisi o masi tijela i o vrsti materijala. Ad 3) Mentalna zraka je zraka koja povezuje predmet i bilo koju osobu. Ide direktno u mozak opažača.. Uvijek je prisutna, osim kad se javlja fading. To je pored temeljne zrake najvažnija zraka, jer se vrlo mnogo koristi u radiestezijskim radovima. To nije zraka koju emitira naš mozak, koja se odbija od traženog predmeta i dolazi ponovno u mozak.. To je zraka koja ima samo putanju prema našem mozgu. Znači da čovjek kao pojedinac nije emisiona, nego samo prijemna stanica. Naše je oko zapravo samo fotografska kamera, koja prima, a ne emitira ništa.. To je mišljenje Abbé Mermeta. Oko ovog pitanja, da li je mentalna zraka ona, koju samo primamo, a ne ona koju smo poslali, pa se onda vratila nama, vodila se dugo diskusija i prepirka. Mislim da je i do danas to pitanje ostalo otvoreno. Ad 4) Svjetlosna zraka je zraka, koja dolazi od nekog izvora svjetla. To može biti Sunce. Abbé Bouly, znameniti francuski radiestezist je mislio, da ta zraka dolazi samo sa Sunca, ali je Abbé Mermet utvrdio, da ta zraka može potjecati i iz bilo kojeg drugog izvora svjetla. Može to biti električno svjetlo, neka lampa ili svijeća. Svjetlosna zraka spaja stalno izvor svjetla sa svim predmetima. Za radiesteziju je vrlo važno, što je otkriveno, da uz svaku svjetlosnu zraku preplićući se na svom putu ide i jedna radiestezijska zraka. Kada svjetlosna zraka dođe do magnetske plohe, koju ima svako tijelo, ona se odbija od nje i udaljuje od tijela. Ad 5) Tvarna zraka. Svako tijelo šalje zrake prema svim tijelima građenim iz istovrsnog materijala. Ova se zraka naziva i "probnom zrakom", jer na tom principu se osniva tzv. "tvarna proba". Tako npr., ako smo negdje izgubili neki predmet od aluminija, ili drugog 16 nekog metala, moramo kao probu postaviti negdje okolo više predmeta od istog materijala kao što je izgubljeni. Oni uspostavljaju po jednu zraku s izgubljenim predmetom. Visak će nam pokazati kad naiđemo na tu zraku i njen pravac. Tražeći te zrake, i njihove pravce naći ćemo traženi predmet u presjecima nađenih tvarnih zraka. Između predmeta od različitih materijala ne dolazi do uspostavljanja zraka. Ad 6) Vertikalni stup. Ako su prilike u atmosferi stabilne, dolazi do vertikalnog zračenja iznad i ispod svakog predmeta. Ako se atmosferske prilike pokvare, vertikalni stup se gubi, jer se pretvara u zavaravajuće magnetske odraze.. Ad 7) Radiestezijski odrazi. Pri nevremenu ili jakom sunčevom svjetlu dolazi do stvaranja lažnih slika, koje plešu okolo predmeta. Po noći se to dešava rjeđe. Ipak iz ovih lažnih odraza dobar radiestezist, ako ih prepozna može dobiti sve potrebne podatke npr. o vodi ako je traži, tj. njenu dubinu, količinu i veličinu protoka, jer oni daju podatke o tome, nešto slično kao da gledamo lik u ogledalu. Ad 8) Brojevi njihaja i pravci okretanja. Prilikom rada s viskom iznad nekog predmeta, on će iznad njega napraviti izvjestan broj njihaja, zatim kružnica, ponovno njihaja itd. Ako je to npr. bakar, bit će sedam njihaja, sedam kružnica, ponovno sedam njihaja itd. Za vodu isto toliko. Znači broj 7 je prepoznavajući broj i za bakar i za vodu. Kako ćemo ih onda razlikovati? Jednostavno: po osnovnoj (temeljnoj) zraci. Za bakar ona ima kut 45° jugozapad, a voda kut 30° sjevero-zapad. Kod brojenja njihaja i kružnica uvijek postoji na prelazu od njihaja, prema kružnicama jedna elipsa, dakle neka sredina između pravca i kružnice;. Tako svaka tvar ima svoj broj /šifru/ i pravac kretanja, koji je za svaki materijal svojstven. Moram ovdje napomenuti, da mnogi radiestezisti, među njima i ja, ne dobivamo iste ni kuteve ni brojeve njihaja i kruženja To i nije važno. Svatko tko želi ustanoviti svoje brojeve može se tome posvetiti i odrediti takve brojeve i svoje kuteve temeljnih zraka. Važno je da ih on pravilno upotrebljava. Ad 9) Spirale. Prilikom rada s viskom iznad temeljne zrake, visak izvodi neku vrstu spiralnih pokreta, nešto slično zavojitim stepenicama. Ad 10) Figure koje daje visak. Ako istražujemo na terenu te naiđemo na zakopan sanduk, ili nešto drugo, visak će nam na površini terena dati oblik predmeta, koji je u zemlji. Ad 11) Promjene težine viska. Pri radu sa viskom često ćemo osjetiti, da visak u ruci kao da mijenja svoju težinu. Nekada postaje teži, npr. kod istražnih radova na naftu, a nekada lakši ili imamo osjećaj da je potpuno izgubio svoju težinu i da u ruci kao da samo držimo konac, na kome ništa ne visi. Ovo se naročito primjećuje kod dijagnosticiranja. Kad se visak zaustavi npr. na izvjesnom dijelu kičme, a težinu mu ne osjećate, znak je težeg oboljenja na tome mjestu. Znači postoje manifestacije neke sile, koja povećava ili umanjuje težinu našeg viska. Ad 12) Fading. Svi smo se već uvjerili, da prilikom slušanja emisija, dosta udaljenih, a nekada i bliskih radiostanica, dolazi nam iz zvučnika glas ili muzika, koja se čas pojačava, a čas stišava, pa imamo dojam da je sad tu blizu, a da se onda udaljuje pa je čujemo slabije, a zatim se ponovo približava i pojačava i to se tako stalno nastavlja. To ćemo isto tako osjetiti u radiesteziji, pri radu sa viskom. 17 Pri nadolaženju nevremena, jakih oluja i iz drugih nepoznatih uzroka visak počne da se čudno ponaša. Jedno vrijeme se vrti, kruži a onda umiri da ga nismo uopće u stanju pokrenuti. Nakon kraćeg vremena ponovno proradi da bi vrlo brzo iza toga postao nepokretan. Ovakvi periodi se vrlo često smjenjuju i nisu pravilnog trajanja. Period rada viska može biti 1 do 2 minute, a mirovanje nekoliko sekundi i obratno. Primijetio sam, da se pojave fadinga dešavaju upravo u vrijeme, kad se dešavaju potresi. Kad naiđem na fading obično kažem: "Opet se nešto trese" i skoro uvijek sutradan je izvještaj u novinama o nekom potresu. Tako je bilo i sa potresima na Kopaoniku, u Italiji i Zagorju. Vjerojatno do fadinga dolazi uslijed promjena u magnetskom polju Zemlje. U slučaju pojave fadinga treba isključiti svaki istražni rad na podzemne vodotoke, rudna ležišta, rad na pregledu zdravstvenog stanja itd., jer nas navodi na krive zaključke. Pojava fadinga obično ne traju dugo: jedan do dva sata. Ako je to duža, npr. nekoliko sati ili cijeli dan, znak je neke velike katastrofe, koja se desila u to vrijeme bilo gdje u svijetu. Abbé Mermet daje u svojoj knjizi tri načina sa kojima se može fading popraviti. Navest ću ih: 1. Da se drži lijeva ruka u pravcu Sunca, sa uvis podignutim prstom, ili da se drži neki šiljasti predmet u njoj. 2. Nit na kojoj visi visak treba da klizi među prstima, dok visak ne počne kružiti. Ta se dužina niti treba konstantno mijenjati, jer se jačina fadinga mijenja. 3.. Treba uzeti znatno teži visak i na uzici ga dizati u zrak. U izvjesnoj visini prestaje fading. Bez obzira na ova tri načina, moja je preporuka da se ne radi ništa značajnijeg za vrijeme fadinga. Visak u džep. Fading se odražava i na rad rašljama. Princip je isti.
Нема коментара:
Постави коментар