уторак, 10. фебруар 2015.

CENOVNIK

U NAREDNOM PERIODU ODOBRAVAMO POPUST OD 20% NA SVE PROIZVODE!!! 

NAZIV PROIZVODA
DIN
(za Srbiju)
Evro
(za inostranstvo)
PXD Kraljica melem (univerzalni vitaminski melem) 3750 3000
37,5 30
PXD Ekstrakt od Kombuhe 3750 3000
37,5 30
PXD Metabo, Relax, Kardio, Uro, Bronho, Imuno čajevi 1250 1000
12,5 10
PXD Eliks, Saniks, Vitkin – kapi 1250 1000
12,5 10
PXD Adam 3750 3000
37,5 30
PXD Nikočip kartica 3750 3000
37,5 30
PXD Mobičip 2500 2000 25 20
PXD Energočip kartica 3750 3000
37,5 30
PXD Bioterapeut 12500 10000 125 100
PXD Bioterapeut ploča 62500 50000 625 500
PXD Antidepresiv-lični zaštitnik 10000 8000 100 80
PXD Antikancer-lični zaštitnik 10000 8000 100 80
PXD Biosnaga-lični zaštitnik 10000 8000 100 80
PXD Mineralni lični zaštitnik 6250 5000 62,5 50
PXD Biopiramida 12500 10000 125 100
PXD Lični (duhovni) zaštitnik 12500 10000 125 100
PXD Eritročip 3750 3000
37,5 30
PXD Stalak – mali sa dve kartice 10000 8000 100 80
PXD Akupunkturna Naušnica 3750 3000
37,5 30
PXD Antimikrobni sistem 125 000
100 000
1250 1000
PXD Septasol kapi (za unutrašnju upotrebu) 1250 1000
12,5 10
PXD Septasol gel (za spoljnu upotrebu) 1250 1000
12,5 10

субота, 8. децембар 2012.

Izgradnja antene krši prava žitelja Belog Blata



Gradska uprava Zrenjanina povredila je prava G. J. iz Beograda i žitelja Belog Blata, kod Carske bare, jer je odobrila da u tom zastićenom rezervatu flore i faune Telenor izgradi antenu, ocenila je danas zaštitnik građana Dragana Radlovački Grozdanov.
Kako je navela, rešenje je u suprotnosti sa odredbama zrenjaninskog Prostornog plana grada koji predviđa opšte uslove i principe građenja za mreže mobilne telefonije, odnosno da antena ne može biti izgrađena u prečniku od 30 metara u odnosu na stambene objekte.
Gradska uprava je to propustila da utvrdi i izdala rešenje za gradnju, ukazala je Grozdanov pa je zbog toga i preporučila Gradskoj upravi da stanje ispravi.
G.J. je od Grozdanov u maju zahtevala da se ispita na osnovu čega je izabrana lokacija za antenu mobilne telefonije u Belom Blatu, u centru etno i ekološkog naselja zaštićenog rezervata flore i faune koje je jedan od poznatih evropskih centara flore i faune, a pored toliko nepreglednog zemljišta koje okružuje Belo Blato.
Ona je od zaštitnice zatražila angažovanje kako bi se, sprečila veća i dugoročna šteta za stanovnike Belog Blata i rezervata.
Radlovački Grozdanov kazala je da Gradskoj upravi omogućeno otklanjanje nepravilnosti u toku istrage, ali da je njena intervencija ostala bez rezultata.
Time je Gradska uprava pokazala nespremnost za saradnju, navodi u saopštenju zaštitnica građana.

Preuzeto sa: www.biogen.rs

четвртак, 8. децембар 2011.

Rezultаti istrаživаnjа CEFALO studije o odnosu između upotrebe mobilnih telefonа i rаkа kod mlаdih

CEFALO je međunаrodno istrаživаnje putem аnketа  sprovedenih u nekoliko centаrа i to u Dаnskoj, Švedskoj, Norveškoj  i Švаjcаrskoj. Kroz ovu  studiju kojа istrаžuje  vezu između  upotrebe  mobilnih telefonа  među mlаdim  ljudimа  uzrаstа od 7 do  19 godinа  i pojаve tumorа mozgа, trаže se konаčni odgovori nаuke pred hipotetičkim pitаnjem šire svetske jаvnosti o mogućim posledicаmа štetnosti po zdrаvlje od nejonizujućeg zrаčenjа emitovаnog sа mobilnih telefonа. CEFALO studijа je izveđenа u periodu između 2004 i 2008.g. i kroz nju je opservirаnoi ispitаno 352 pаcijenаt obolelih od tumorа mozgа i 646 kontrolnih osobа

Nedаvno je objаvljen prvi člаnаk, koji sаdrži rezultаte ove studije. Autori člаnkа nаpomenuli su dа u ovim аnаlizаmа kod  redovnih  korisnikа mobilnih telefonа nije otkriven stаtistički znаčаjаn porаst brojа tumorа u poređenju sа pojаvom tumorskih oboljenjа kod ne-korisnikа. Isto tаko, decа kojа koriste mobilne telefone  nаjmаnje pet godinа, nije bilo detektovаnjа povećаnje brojа tumorа u poređenju sа istim  kojа nikаdа nisu redovno koristilа mobilni telefon.

Autori zаključuju, dа odsustvo veze između izloženosti i pojаve tumorа pokаzuje dа ne postoji uzročnа vezа između ovа dvа fаktorа.

Referenca: http://jnci.oxfordjournals.org/content/early/2011/07/27/jnci.djr244.abstract

Radiestezijski pregled na daljinu

ZDRAVSTVENI PREGLED NA DALJINU   Dolazimo u jedno vrlo zanimljivo i cudesno podrucje vršenja zdravstvenog pregleda  na daljinu, tj. vršenja pregleda ljudi, koje nemamo pred sobom, koje cak nismo nikada vidjeli  u životu, sa kojima nismo nikada razgovarali. Ovo podrucje spada u teleradiesteziju, tzv.  radiestezijski rad na daljinu.  U radiestezijskom smislu, sva živa i neživa bica isijavaju zracenja. Svaka živa i  neživa stvar u prirodi zraci. Zracenja su titrajni valovi, koji imaju svoju frekvenciju.  Frekvencija je broj titraja nekih valova u sekundi. Broj titraja u sekundi se oznacava u fizici  poznatom jedinicom hercima (Hz). Elektricna struja koju koristimo ima 50 Hz. Dnevna  svjetlost ima 10  do 10  Hz. Postoje i vece frekvencije, na pr. rendgenska zracenja ili  14     15 radioaktivna zracenja.  Važno je kod toga spomenuti, da svaka radiostanica radi na tocno odredenoj  frekvenciji i ne smije je mijenjati. Znaci svaka radiostanica je za sebe posebna jedinka, kad se  radi o broju titraja.  Svi ljudi u prirodi su isto neka vrsta emisione stanice. Svaki covjek je jedinka u  prirodi, koja radi u jednom uvijek istom broju titraja u sekundi (Hz). Znaci, svaki covjek ima  svoj frekventni broj, koji je kod svakog pojedinca razlicit. Vidimo i u prirodi da se svi ljudi  razlikuju kako po svom izgledu, tako i po svojim duševnim i intelektualnim osobinama.  Svaki je covjek unikat. C ak i blizanci, koji su slicni jedan drugom kao jaje jajetu nemaju istu  narav, ili glas ili rukopis.  Titraji se odvijaju u tzv. titrajnin krugovima na sekundu. Da bismo se ubacili u neki  titrajni krug, moramo stvoriti na neki nacin isti takav titrajni krug, sa istim brojem titraja na  sekundu. Kad se postigne, da oba kruga titraju na jednakoj frekvenciji, dolazi do rezonance.  Ova rezonanca rezultira time, da na pr. kod jedne radiostanice dobivamo govor ili glazbu.  Aparat, koji nam u ovom slucaju omogucuje da se ubacimo u titrajni krug neke radiostanice  je naš radio aparat. Mi pomocu njega, uz pomoc jednog promjenjivog kondenzatora  mijenjamo broj titraja titrajnog kruga, te se tako ubacujemo u  titrajne stalne krugove stanica  koje slušamo.  Kako sam vec rekao i svaki je covjek zapravo jedna emisiona stanica. Osim što je  covjek emisiona stanica, on je pod izvjesnim okolnostima i prijemna stanica. S obzirom da su  radiestezisti vrlo osjetljivi ljudi na zracenja, odnosno i titranja, oni se mogu isto kao i  radioaparat ubacivati u frekventna podrucja. Drugim rijecima, oni imaju u mozgu neku vrstu  promjenljivog kondenzatora, kojim se ubacuju koncentracijom u frekventno podrucje tražene  osobe. Poznato je da je covjecji mozak zapravo jedan kompjuter.  Sada zapravo ostaje još da nademo frekvenciju na kojoj netko radi, da bi se mogli  ubaciti u njegovo frekventno podrucje, zapravo njegove radijacije, ili njegov titrajni krug.  Da bismo te radijacije dobili postoji više nacina. Ako je covjek koga želimo pregledati  pred nama, nije problem. Tu su i njegove radijacije. Ukoliko on nije prisutan, mi te njegove  radijacije moramo od nekuda dobiti.  Ako tog covjeka pak poznajemo, a nije prisutan, opet je lako. Koncentracijom  mentalnim putem, mi se lako ubacujemo u njegove radijacije. Ako pak tog covjeka ne  poznajemo, onda njegove radijacije moramo dobiti preko njegovih stvari. To može biti  njegova slika iz bilo kojeg doba njegovog života. To može biti dio njegove odjece ili obuce,  koje je samo on nosio ili nosi, to može biti i jedno pismo, koje je on napisao. Sa tih stvari  možemo "skinuti" radijacije uz pomoc viska. Pustimo da se visak iznad njih pokrece sve dok  se potpuno zaustavi. To je znak da sa viskom možemo prici zdravstvenom pregledu na isti  nacin, kao da je tu pred nama.  Objašnjenje za to našao sam u literaturi. Kod slike, prilikom fotografiranja, kad se  zastor fotokamere otvori, negativ ne hvata samo lik covjeka koji je pred njim, nego se u negativ "urezuju" i radijacije doticnog covjeka, a kasnije se prenose i na sve slike sa tog  negativa. Osobne stvari i rukopis takoder nose radijacije osobe cije su. To je isti slucaj i sa  slikom na televiziji. Može se dobiti zdravstveno stanje svake osobe koju vidite na ekranu.  Mnogo puta sam se zabavljao kod gledanja starih crno-bijelih filmova, da odredim tko je živ,  a tko nije, što izvrsno polazi za rukom.  Osim zdravstvenog stanja pojedinca, može se ustanoviti takoder da li je netko ozracen  i u kojem predjelu tijela, jer spava na toku štetnog zracenja. Takoder i ozracenja od rendgena  ili radioaktivnog zracenja. Kod ova dva zadnja dva nije moguce cak izvršiti zdravstveni  pregled, prije nego odstrane zracenja.  Mogu posebno naglasiti da odlicno uspijevam pregledati ljude ako im cujem samo  glas preko telefona. I to su osobne radijacije.  Ostaje još jedino da razjasnimo jednu cinjenicu. Što u radiesteziji predstavlja daljina  do osobe koju.pregledavamo. Opat Mermet u svojoj knjizi "Comment  j' opere" (Kako ja  radim) navodi da je svejedno da li  je netko daleko 1m ili 1.000 km, da su radiestezijski  signali jednako jaki.  Kako se radiestezijski valovi šire sa titrajima do 10  Hz, to se ne treba iznenaditi da u  24 radiesteziji može biti da dimenzija daljina ne znaci ništa, Onaj trenutak, kad sa vrši pregled  zdravstvenog stanja na daljinu dobivamo kao rezultat njegovo  zdravstveno stanje toga  trenutka.  Što je sa pregledom mrtvih osoba. Na pr. nakon neke nesrece poginuo je jedan covjek.  Dobili ste njegovu sliku i treba vidjeti njegovo sadašnje stanje. Nitko vam nije rekao da je  poginuo. Prvo cete ustanoviti da visak ne radi, stoji, ako rukom predete preko slike, odnosno  odmah se zaustavi ako ga zavrtite. Znaci radijacija nema, izgubile su se sa slike onog trenutka  kad je nastupila smrt.  Pokušavao sam da dobijem njegovo stanje nakon što se udes dogodio i smrt nastupila.  Prilikom pada jednog helikoptera ustanovio san, koje su povrede dobili oni koji su bili u  njemu, ali nisam do sada uspio dobiti potvrdu svojih rezultata. Znam jedino, da me je takav  pregled izvanredno zamorio. Kakav je tu mehanizam bio aktiviran, da bi se to dobilo ne  znam, ali u literaturi se spominje ta mogucnost, mogucnost povratka u prošlost i promatranje  sa tog stanovišta. Uostalom ovakav pregled nije toliko važan. Ostavimo mrtve na miru.  Ovdje je bilo rijeci samo o zdravstvenom pregledu ljudi. Kako je s pregledom  zdravstvenog stanja životinja, posebno domacih životinja: konja, krava, svinja, pasa, macaka,  peradi, ptica?  Kako je to kod ljudi, tako i kod životinja potrebno je poznavati njihovu anatomsku  gradu i funkcije svih njihovih organa. Ako se to vrši bez toga, onda je svaki takav pregled  manjkav i nesiguran. Ovakav radiestezijski pregled dobro je obavljati u prisutnosti lijecnika  veterinara.

Covjecji organizam je vrlo kompliciran stroj. Sve ovo što je do sada napisano u do  sada danom zdravstvenom pregledu covjekovog tijela nije sve, što bi se moglo pregledati i  treba poslužiti kao osnova za mnogo detaljniji pregled, pod pretpostavkom, da se taj dio  poznaje u detalje u anatomskom smislu, kao i u djelovanju. To više ukazuje na to, da bi ovaj  nacin zdravstvenog pregleda odgovarao najviše lijecnicima, koji poznaju svaki dio tijela o  kojem se pri pregledu radi. Što god se više u sitnice poznaje organ koji se pregleda, to ce i  detaljniji biti rezultati.  Naravno da je ovo što je dano po poglavljima u ovoj knjizi shematizirano radi toga, da  se dobije nacin, na koji treba izvršiti pregled zdravlja jednog covjeka i da ce onaj koji cešce  na tome radi naci mnogo jednostavniji i brži nacin pregleda, ne držeci se sheme, koja je dana  ovdje. Svatko treba pronaci svoj put. Jedan potpuni pregled ne bi smio trajati duže od  dvadeset minuta. Barem meni nikada više ne treba.  Nije ni ovaj nacin koji sam izložio za zdravstveni pregled jedini nacin na koji se to  radi. Medutim, bilo kako da se radi, za ovaj nacin pregleda nisu se ipak dobro pokazale rašlje.  Visak je mnogo prikladniji radi toga, jer ostavlja jednu ruku slobodnu, koja nam služi kao  antena.  Nacin rada koji sam prikazao je u prednosti nad drugim staticnim metodama, kada se  sa viskom u stanju mirovanja pokušavaju dobiti kružnice, elipse ili njihaji, koji nešto znace.  Abbe Mermet i Kirchner dali su cak brojeve (šifre) kretanja za pojedine bolesti, ali uz  napomenu, da drugi ljudi mogu imati i druge brojeve za pojedine bolesti. Vec ovo tumacenje  vodi u izvjesnu nesigurnost, a pogotovo se kosi sa današnjim medicinskim shvacanjima.  Koncentracija pri radu na zdravstvenom pregledu ima kao lošu posljedicu psihicki  umor, ukoliko se radi sa više pacijenata za redom, pa se stalan, kontinuiran rad na tome ne  preporucava. U stranoj literaturi se dosta propagira jedan drugi poseban nacin dijagnostike,  tzv. iris-dijagnostika.  Dr. Georg Jakob u svojoj knjizi  Das medizinische Pendelbuch  (Medicinska knjiga o  radu sa viskom) daje princip dijagnosticiranja ovom metodom, kao i izbor najboljih lijekova.  Rad se vrši na radijalnim dijagramima, slicnim irisu (Sl. 54 i 55).  Visak se postavi u centar kruga u stanje mirovanja sa mentalnim dogovorom sa  viskom da pokaže o kojoj se bolesti radi. Iskljucujuci bilo kakvu sugestiju, ceka se da visak  pocne njihati. Nakon kraceg vremena on ce se zanjihati dajuci uvijek isti pravac, koji nam u  dijagramu pokazuje o kojoj se bolesti radi. Ukoliko je visak u pocetnom položaju trom, tj. on  stoji, vrlo se slabo njiše, treba ga u tom slucaju zanjihati ravno od sebe, tj. prema gornjem  vrhu kružnice i ostaviti ga da on nakon kraceg vremena zauzme njihanje u jednom pravcu,  koji se ne miljenja i onda ocitati vrstu bolesti.  Tko se želi bolje uputiti u ovaj nacin dijagnostike, treba svakako nabaviti spomenutu  knjigu od Dr. Georga Jakoba.     *  Ova knjiga nije napisana zato da stvori neki kadar radiestezista - specijalista za ovu  vrstu pregleda, nego da objasni kako se taj pregled treba obavljati i što treba poznavati onaj,  koji bi se htio tome posvetiti i u tome usavršavati. Da bi ovakav nacin pregleda pacijenata  odgovarao lijecnicima koji imaju radiestezijsku sposobnost, ne bi trebalo u to sumnjati. Za  pozdraviti je to, da se neki od lijecnika pokušavaju ukljuciti u ovo podrucje rada.   Ova knjiga je i upozorila na moguce štete ako ovaj radiestezijski pregled  zdravstvenog stanja prekoraci uobicajene norme rada, dajuci nestrucne dijagnoze.  Ona treba  da ukaže i na štetne posljedice, koje mogu nastupiti radi nestrucnog ponašanja pojedinaca.

Poglavlje je iz knjige "Radiestezija II" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.    

Uho

UHO (Auris)  Uho se sastoji iz 1. vanjskog uha, 2. srednjeg uha i 3. unutrašnjeg uha. Vanjsko uho sacinjava usna školjka (uška) (Auricula), vanjski zvukovod (Meatus  acusticus) i bubnjic (Membrana tympani).  Uška je sagradena od hrskavice. Prevucena je kožnim tkivom sa mnogo žilica i  kapilara.  Vanjski zvukovod služi da se zvuk prenosi do bubnjica. Zaštitne dlacice sprecavaju  taloženje prašine na bubnjic.  Bubnjic tvori pregradu koja odvaja vanjsko od srednjeg uha. Ima promjer oko 1 cm.  Hvata titranja koja dolaze kroz vanjski zvukovod i prenosi ih na košcice u srednje uho.  Srednje uho se sastoji iz tri košcice: cekica (Malleus), nakovnja (Incus) i stremena  (Stapes). Cekic ima klinasti produžetak (Manubrium mallei), koji je srašten sa bubnjicem.  Preko ove tri košcice u srednjem uhu regulira se jacina dospjelih zvukova. Jaki zvukovi se  prigušuju, a slabi pojacavaju, ali za to prilagodavanje potrebno je krace vrijeme, pa vrlo jaki,  nenadani intenzivni zvukovi mogu oštetiti srednje uho.

 Da bi se jaki zvukovi oslabili, potrebno je manipulirati sa tlakom u uskoj komori  bubnjišta. U tu svrhu je ta komora povezana sa dijelom ždrijela pomocu Eustahijeve trube  (Tuba auditiva).  Unutrašnje uho stoji u šupljini sljepoocne kosti, zvanoj koštani labirint, koji se sastoji  iz predvorja (Vestibulum), tri polukružna kanalica (Canalis semicircularis anterior, C.s.  posterior i C. s. lateralis)   i koštane pužnice (Cochlea). Unutar unutarnjeg uha smješten je  veci broj opnastih cjevcica, koje su bitan cinilac za sluh i ravnotežu. To je tzv. vestibularni  aparat (Vestibulum). Ispunjava ga tzv. perilimfa. Pregled uha pocinjemo pregledom slušnog kanala vanjskog uha i bubnjica. Zatim se  redom koncentriramo na srednje uho: cekic, nakovanj, stremen i prelazimo na unutrašnje uho:  kanalici (ako tu nešto nije u redu, tražimo koji od tri kanalica), zatim na pužnicu, pa  vestibularni aparat i najzad na slušni živac.  S obzirom da se u uhu javljaju cesta i nekad vrlo komplicirana oboljenja, treba se  obratiti za daljnje pretrage i dijagnozu lijecniku specijalisti za ušne bolesti.       
                                                
Poglavlje je iz knjige "Radiestezija II" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.   

Oči i anatomija

OKO  (Oculus) Oci primaju vidne podražaje koji nam dolaze iz vanjskog okolnog podrucja u obliku  slika, koje se na mrežnici stvaraju svake pedesetine sekunde i nestaju da bi ponovno primili  novu sliku. Na taj nacin, slicno kao u kinu dobivamo pokrete u prirodi. Oko sacinjava ocna  jabucica (Bulbus oculi), te ocni živac (Nervus opticus) kao i pomocni mišici, krvotok i  pomocni živci.   Ocna jabucica (Bulbus oculi) sastoji se iz rožnice (Comea), šarenice (Iris), zjenice  (Pupilla), lece (Lens crystalina), staklovine (Corpus vitreum), bjeloocnice (Selera), žilnice  (Chorioidea), mrežnice (Retina) i vidnog živca (Nervus opticus). Osim toga na ocnoj jabucici nailazimo na pet mišica za pokretanje ocne jabucice. To  su gornji i donji ravni mišic (Musculus rectus superior i H. rectus inferior), srednji ravni ocni  mišic (M. medialis), koji se nalazi sa nosne strane, vanjski postrani ocni mišic (M. rectus  lateralis) te gornji kosi ocni mišic (M. obliquus superior). Ovi mišici mogu pokretati ocnu  jabucicu gore-dolje, desno-lijevo i ukoso. Impulse za pokretanje ocne jabucice daje  pokretacki ocni živac (N. oculomotorius).   Osim toga postoji i cilijarno tijelo (Corpus ciliare), koje pomocu cilijarnog mišica (M.  ciliaris) utjecu na podešavanje lece na daljinu ili blizinu. To se dogada vecim ili manjim  ispupcenjem ploha lece. Cilijarni mišici izlucuju tekucinu, koja regulira tlak i toplinu unutar  ocne jabucice.  Snabdijevanje ocne jabucice krvlju vrši se preko arterija i vena koje bogato  opskrbljuju žilnicu.


Prilikom pregleda ociju nije nam dovoljno ustanoviti samo da li je desno ili lijevo oko  bolesno, nego treba naci i što u tom oku nije dobro. Jasno je da radi toga treba poznavati  anatomiju oka, tj. pojedinih dijelova, kako je gore naznaceno; što znaci da se vizuelno (ili  preko anatomske slike oka) koncentriramo na rožnicu, zatim šarenicu, zjenica, lecu,  staklovinu, zatim predemo na ovojnice: bjeloocnicu, žilnicu, mrežnicu pa ocni živac.   Iza toga pregledamo jedan po jedan okulomotorni mišic, živce, cilijarno tijelo.  Koncentraciju treba zadržati vrlo oštro, jer se lako mogu zamijeniti lijevo za desno  oko, ako ona popusti.  Najprije, kao što smo to i do sada radili, uzimamo u pregled desno pa lijevo oko.  Upozoravam ovdje, da radiestezijski pregled ne može ustanoviti da li se radi o  kratkovidnosti ili dalekovidnosti, još manje da ce odrediti potrebnu dioptriju. Ovo treba i  može ustanoviti samo lijecnik. Takoder ne treba ulaziti u dijagnozu bolesti. Dovoljno je  konstatirati o kojem se oku radi i koji njegov dio ne daje normalne radijacije.

Poglavlje je iz knjige "Radiestezija II" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.   






Sinusi i radiestezija

Kad govorimo o sinusima, onda poglavito kod pregleda mislimo na sinusne šupljine u  kostima lubanje. Jednim zajednickim imenom zovemo ih paranazalnim sinusima a  razlikujemo: 1. C eone sinuse (Sinus frontalis), 2. Sinus sitaste kosti (Sinus ethimoidalis), 3.  celjusne sinuse (Sinus maxillares), 4. Sfenoidalni sinus (Sinus sphenoidalis).  Vrlo su cesti upalni procesi, koji se zbivaju u podrucjima jednog, više ili svih sinusa.   Sluznica pokriva stijenke raznih sinusa. Iako je ta sluznica tanja od 1 mm, ona pri  upali postaje nekoliko puta debljom, i može ispuniti potpuno sinusne šupljine, te izaziva bol  svojim pritiskom na zidove šupljina. Cesto dolazi do gnojnih upala pracenih eksudatom. Ako  se ove upale zapuste, može doci do težih oboljenja.   Najcešce oboli maksilarni, pa etimoidalni, a zatim frontalni, a najrjede sfenoidalni  sinus iza nosne šupljine.  Osim ovih sinusa u lubanjskim kostima ima više drugih sinusa na pr. Sinus sagittalis  superior, Sinus transversus, Sinus sigmoideus i dr., ali za nas je glavno da možemo pregledati  gore navedena cetiri.  Jasno je da cemo pregled vršiti mentalnom koncentracijom na svaki pojedini sinus i  ustanoviti, koji je od njih dobar, koji loš. Možemo još ustanoviti, da li su oni kronicni ili  akutni. Ako je upaljena sluznica nosa prilikom pregleda sinusa, onda se u vecini slucajeva  radi o akutnoj upali. U protivnom slucaju, ako pregled pokaže da nisu dobri, onda je to  kronicno oboljeli sinus, što znaci da se upala sinusa javlja skoro uvijek prilikom upale  sluznice nosa, tj. postaje akutna.  Kod akutnih upala sinusa potrebno je savjetovati, da se odmah ide na pregled  odgovarajucem lijecniku specijalisti.